Željko Bebek: Ne slušam Bregovića otkako je na “Štikli”!

Jedan od najpopularnijih rokera na prostoru bivše Jugoslavije, Željko Bebek, iako u šestoj deceniji života, radi punom parom i više i bolje nego mnoge njegove duplo mlađe kolege. Naime, pored turneje sa Alenom Islamovićem i Mladenom Vojičićem Tifom, Željko će paralelno održati i solističku turneju. Turneja pod nazivom "Kad bi bio bijelo dugme" poznatog trojca počela je prije dvije sedmice velikim koncertom u Hamburgu.
"Već smo bili u Berlinu, Cirihu, Štutgartu… Sada pripremamo drugi dio turneje, pa idemo u Klagenfurt, Portorož, a onda slijede koncerti duž jadranske obale, od Hrvatske do Crne Gore, dok bi posljednji koncert trebalo da bude u Ohridu 31. jula", kaže Željko na početku razgovora za "Svijet".

Imate li u planu i Sarajevo?
Sarajevo ne! Rekli smo da čekamo posebnu priliku za to, jer ne može biti ovako iz čista mira. Željeli bismo obići još neke gradove u BiH, u stvari to ćemo i uraditi, ali ne znam koje tačno jer još čekamo potvrdu od menadžera.

A u kojim gradovima ćeš imati koncerte u okviru tvoje, solističke turneje?
To je interesantno, da radim dvije turneje paralelno. Svoje solističke koncerte ću održati u Makedoniji, tri noći zaredom u tri grada. Dan prije koncerata, tačnije 5. juna imam promociju video spota koji sam snimio kao gost velikom makedonskom bubnjaru Gariju. Znači, odmah sutradan je početak moje ovogodišnje solo turneje koju ću završiti koncertom u Pećuhu u Mađarskoj. To je aktivnost koja je najbitnija kada je riječ o meni i mojim prijateljima "Kad bi bio bijelo dugme".

Posljednjih godina se sve više rokera žali da rok scena umire zbog navale turbo folka. Ipak, vas trojica ste dokaz suprotnome, jer punite sve dvorane, evo, već pet godina.
Iskreno rečeno, svako vrijeme nosi sa sobom određene pojave koje su uglavnom uvijek opravdane. I u naše vrijeme, kada smo mi rokenrol uveli na velika vrata na ove prostore, narodna muzika je bila popularna, i to počevši od izvorne do komponovane i novokomponovane, kako se u to vrijeme zvala. Zašto se sada zove turbo folk? To je neki izraz koji govori da od toga nema dalje! Mislim da je u ovom vremenu situacija takva da ima puno imena koja se time bave i puno publike koja to voli, puno ljudi ide na koncerte i sluša narodnjake, ali takođe dolaze i na rok koncerte. Rok ima jedan problem, a taj je što je rokera sve manje! Pjevači se sve manje odlučuju na rokenrol. Možda zato što je manji broj publike i zarade nisu tako velike, mada je to po mom proračunu nekako isto, pošto se narodnjacima bavi puno svijeta, te je prosječna zarada, bila velika ili mala, baš kao i kod rokera, kojih je manje na pozornici. Nemam ništa protiv ijednog oblika muzike, a drugi par rukava je da li ja to slušam ili ne. Ipak, moram reći da spadam u one koji ne slušaju narodnjake ni u kojem obliku, izuzev kad sam u dobroj prilici pored dobrih imena koja pjevaju izvorne narodne pjesme.

Činjenica je da je i Hrvatska podlegla turbo folku, iako je godinama tome odlijevala. Sada su, koliko vidim u hrvatskim medijima, Seka Aleksić i Jelena Karleuša tamo ekstra popularne. Šta misliš o njima?
Ne mogu ti dati mišljenje o nekome koga ne poznajem. Zaista ih ne znam! Što se tiče mojih kolega koji se bave narodnom muzikom, mada bih ja to radije nazvao pop muzikom, poput Halida Bešlića i Harisa Džinovića, vjeruj da se nimalo ne čudim što su u Hrvatskoj zvijezde, jer su to uvijek i bili. Posebno mi je drago zbog Bešlića koji je doajen narodne muzike nakon što su se, ovako da kažem, njegovi uzori prestali baviti muzikom ili su umrli. Svi komplimenti Halidu Bešliću, pa i Harisu Džinoviću, naravno. Ipak, Halid je u toj priči o narodnjacima poseban, a znaš da s njim imam i duet.

Dobro, kako se završi na kraju sva silna frka između vas trojice i Gorana Bregovića?
Na moje veliko oduševljenje, novine su tu stvar pustile na miru i šta god tu ima a da nije završeno, najvažnije je da je ostavljeno između Gorana i nas. Moram reći da mi ne komuniciramo i da ne znamo jedni za druge kad je "Bijelo dugme" u pitanju, a mislim da niko ništa nema ni protiv koga. Ni mi protiv njega, ni on protiv nas.

Da li si slušao pjesmu kojom je Milan Stanković predstavljao Srbiju na "Eurosongu", a koja je Bregino djelo?
Nisam, nisam…

A ostale pjesme? Hrvatsku predstavnicu, bh. predstavnika Vukašina Brajića?
Nisam nijednu, mada pretpostavljam da se tu uvijek radi o zanimljivim imenima i idejama. Nije to ništa loše, ali ja u tome ne nalazim ništa lijepo, pa se time i ne bavim.

Pratiš li uopšte "Eurosong"?
Još uvijek se držim starog pravila koje smo imali još na početku karijere, a to je: o festivalima sve najgore.

Dobro, da se vratimo Bregi. Da li si čuo pjesmu koju je otpjevao u duetu sa Zdravkom Čolićem? Inače, Brega je svoj muzički stil skroz promijenio. Nekako to više nije ono pravo.
Nije! Naravno da nije i to me ne zanima više! Zanimalo me je ono što je nekad radio i pomalo me zanimalo kada je radio muziku za neke filmove. Kažem ti, to me je možda malo i zanimalo, a ovo što sada radi me apsolutno ne zanima! Dovoljno je bilo kada je bio na "Štikli" da kažem da on ne spada više u one koje slušam.

Da li si preslušao Čolin novi album?
Nisam ga slušao, zato što sam čuo od sebi jako bliskih saradnika da je to nešto drugačije od onoga što Čola inače radi. U strahu od nekog razočarenja škrtarim s trenutkom kada ću kao profesionalac sjesti i poslušati to…
…nastavak intervjua pročitajte u novom broju "Svijeta"

Autor: Selma Granov