Jedan od najboljih hiphopera na balkanskom podneblju Edo Maajka vratio se na muzičku scenu nakon porodične tragedije koja je ostavila snažan trag u njegovom životu. Krajem januara njegova majka Azemina Osmić počinila je samoubistvo vješanjem, a ta strašna vijest dočekala je Edu u Izraelu dok je boravio kod djevojke Lilah. Nakon pauze od tri mjeseca, Maajka je održao jedan od prvih koncerata u sarajevskom klubu "Sloga", napravivši odličnu atmosferu tokom tri sata trajanja nastupa. O teškim momentima u životu nakon majčine smrti, o novoj ljubavi i o tome kako je upoznao djevojku Lilah, ta da li planira drugi brak i kako se snalazi sa obožavateljkama i u kom će pravcu ići njegova karijera, razgovarali smo neposredno prije početka koncerta.

Gubitak roditelja težak je životni udarac. Kako se nosiš sa bolom nakon majčine smrti?
Ne bih da pričam o maminoj smrti jer je to za mene teška i bolna tema. Nemam namjeru da to podijelim sa javnošću. Neka ta tema bude nešto što ću zadržati samo za sebe.

Ko ti je u tim teškim trenucima pružio najveću podršku?
Mogu da se zahvalim prijateljima koji su bili uz mene u tim momentima, kao i onda kada sam bio bez dinara, kada nisam imao šta da jedem ili kada sam se razveo. Provodim vrijeme u studiju radeći i ne znam kako bih taj bol podnio da nije mojih prijatelja Emira i Frenkija i da se ne bavim poslom koji volim. Uz pomoć prijatelja i muzike čupam se iz krize i depresije.

Pripremaš li novi album?

Pišem nove pjesme i pomažem Frenkiju oko produkcije. Album bi trebao biti gotov do kraja godine. Posvetio sam se i produkciji jer želim da pomognem nekim mladim ljudima da se probiju na muzičku scenu.

Kako danas izgleda hiphop scena?
Uglavnom pratim rad Skaj Viklera, Ajs Nigrutina, Marčela... Srećemo se često po nekim festivalima. Ipak, mislim da Tutla trenutno ima najbolju hiphop scenu.

Možeš li se sjetiti prve pjesme koju si napisao?
Bilo je to davno, još u srednjoj školi, kada sam imao petnaest ili šesnaest godina. Uvijek mi je bilo lakše da se izrazim na papiru nego da pričam.

O tebi je snimljen i dokumentrani film "Sevdah o rodama". Kako komentarišeš činjenicu da je film pobrao veliki broj nagrada na filmskim festivalima?
Valjda su ljudi vidjeli da sam fin (smijeh). To je sto posto moja životna priča, samo sam stajao i pričao u kameru sve što mi se događalo. U početku su mi prijatelji govorili da je moj život previše dosadan za film, ali nije tako. Ljudi su mogli vidjeti kako sam počeo karijeru, kakao sam živio do tada, i da nisam klasičan hiphoper. Ne furam se na oružje, vjerujem u Boga, poštujem starije. Razbio sam sve stereotipe o ljudima koji se bave ovom vrstom muzike. Jednostavno, bio sam iskren i ljudima se dopala ta priča.

Kako tvoja djevojka Lilah reaguje na posao kojim se baviš?
Kada smo se tek upoznali, ona nije imala pojma da sam ja muzičar. Došla je u Zagreb na moj koncert i tek tada je saznala čime se ja zapravo bavim. Upoznali smo se preko interneta, a onda je ona došla kod neke rodbine u Zagreb. Lilah radi kao animator na jednoj lokalnoj televizijskoj stanici u Tel Avivu.

Lilah ima osmogodišnju kćerku Mae, kako se slažete vas dvoje?
Odlično. Za par godina ću biti spreman za ulogu tate, to je definitivno.

U vezi ste već dvije godine. Planirate li brak?
Za sada o tome ne razmišljamo. Dobro nam je i ovako. Ja odem kod nje u Izrael, ona dođe u Zageb. Jeste da je malo naporno putovati i stalno pakovati kofere, ali za sada veza funkcioniše odlično pa se ta putovanja isplate. Dolazila je u Zagreb i jako joj se sviđa, međutim, teško joj je da definitivno napusti Tel Aviv, posao, prijatelje i život koji tamo ima. Mada, ja bih volio da se skrasimo definitivno u Zagrebu.

Kako ti se dopada život u Izraelu, pošto si često tamo?
U Izarelu postoji velika zajednica Sarajlija pa sam i tamo stekao veliki broj prijatelja. Ljudi u dijaspori su zadovoljni životom i ne kukaju. Sve je savršeno, samo što postoji velika mržnja, gore je nego kod nas. Mi smo za njih mala djeca! Sviđa mi se i njihova hrana, koja predstavlja kombinaciju bosanske i dalmatinske kuhinje. Mi živimo u "mekšem" dijelu Tel Aviva, sunce, temperatura oko dvadeset stepeni, ljepota! Vrlo smo sličnog mentaliteta, i oni su kao i mi jako tvrdoglavi ljudi.

S obzirom na sve nagrade i pohvale muzičkih kritičara koje si dobio od kada si na muzičkoj sceni, da li se osjećaš kao zvijezda?

Imao sam prilike da upoznam veliki broj istinskih zvijezda i ne osjećam se tako. Na festivalima u inostranstvu sam vidio kako velike zvijezde na nastup dolaze u limuzinama, sa pratnjom, traže "ptičijeg mlijeka" da se nađe na stolu u bekstejdžu, a ja ništa od toga. Dođu, odsviraju, i odoše! Ja moram da se pobrinem o tome kakav je razglas, da se svađam sa gazdama kafana da mi plate honorar i o sličnim problemima.

Kako komentarišeš činjenicu da si karijeru prvo napravio u Hrvatskoj, pa su te tek onda prihvatili ljudi u Bosni?
U Zagrebu sam našao izdavače, dok je to u Bosni komplikovana priča. Onda su počele prve dobre recenzije, koje su pisali kritičari iz Hrvatske. Čim se to desilo, odmah su ljudi počeli da pričaju "naš Edo Maajka", a za sve to vrijeme, nigdje nikakve podrške.

Školovao si se za kuhara, pa si onda upisao kriminalistiku u Tuzli. Da li ti je žao što se ne baviš nekom od te dvije profesije za koje si se školovao?
Nije mi žao. Kroz srednju školu sam se nekako provlačio. Da sam završio fakultet, radio bih u nekoj firmi i vjerovatno bih bio nezadovoljan platom. Ovako sam sam svoj gazda! Nemam ni menadžera, uzdam se samo u svoje sposobnosti kada je novac u pitanju. Ne dam nekim derikožama da se bogate na moj račun. U životu sam bio najsrećniji i prolazio najbolje kada sam slušao svoj instinkt.

Tvoje koncerte zovu "festivalom testosterona". Jesu li oni isključivo namijenjeni muškarcima?
Uglavnom jesu, ali dođu i žene, ne samo muškarci.

Kako se snalaziš sa obožavateljkama?
Dam im osmijeh, kao i one meni, i to je to! Mislim da je dovoljno.

Šta je najčudnije što ti se desilo na koncertima?
Za mene je svaki koncert avantura. Sviramo na nekim mjestima gdje do sada niko nije. Na jednom nastupu je izašao na binu čovjek sav krvav i isječen. Zagrlio me je i rekao da se razveo i dodao kako nema ženu, ali mene voli. Bude slučajeva i da dobacuju, psuju, sjete mi se familije. Ali, ni ja ne ostanem hladan, znam zaustaviti pjesmu i usred koncerta započeti dijalog sa nekim od ljudi iz publike.

Planirao si otvoriti ćevabdžinicu. Da li će ti se taj plan ostvariti?
Ma nije važno da li ćemo imati ćevape ili nećemo, treba mi neko mjesto gdje možemo da se skupimo nas nekolicina i da se družimo.

Šta je sa tvojim kafićem "No sikiriki" u Zagrebu?
I to sam otvorio tek onako za svoj ćeif! Nema tu neke velike zarade, to je uglavnom za raju, da imamo neko solidno mjesto da izađemo. Jedino nam nedostaje plej stejšn pa da sve bude kako sam zamislio.

Da li se zalažeš za legalizaciju marihuane?
Zalažem, ali to nije za nas. Mafija bi to uzela pod svoje, bilo bi svakakvih idiotluka. Ja sam za blaže restrikcije, recimo da se može imati u džepu po jedan džoint. To više nije nikakav tabu. Marihuanu koriste i u medicinske svrhe, a kod nas to odmah dobija narkomanski predznak. Ja to nisam probao, ali kontam da je kod nas o tome ilegalno i razgovarati.

U kom bi pravcu volio da ide tvoja karijera?
Baš me briga za karijeru, sve mi je svejedno. Želim samo da prenesem poruku mladim ljudima, jer sve moje pjsme imaju neku poruku. Mogu opet da švercujem cigarete, da radim bilo šta ako ne budem pjevao.

Ti u svojim pjesmama ne štediš političare. Da li imaš želju da se politički angažuješ?
Ne bih mogao biti političar jer ne znam da lažem. Oni ljudima lažu u lice, a ja sve što radim, radim iz srca. Za to moraš biti hladnokrvni kreten ili lopov koji misli samo na sebe. Tip koji je ispravan u politici i hoće svima dobro treba imati m...a, pa da mu zbog prve ispravne odluke pucaju na kuću. Takve ljude kazne već u mjesnoj zajednici i ne daju mu donaciju za kuću. Smiješno, ali istinito.

Na koncertima si govorio da ti je Lepa Brena, zapravo, komšinica. Da li je to tačno?
Ma nije. Ženu ne znam, iako smo iz Brčkog. To sam iz šale govorio: "Ljudi, znate li da mi je Brena komšinica?" Moram da priznam da izgleda odlično, bolje nego neke puno mlađe pjevačice.